Godišnji odmor po zakonu — koliko dana, kako se računa i šta je obavezno
Godišnji odmor po Zakonu o radu je pravo koje se ne može uskratiti ni zameniti novcem. Objašnjavamo zakonski minimum, po čemu se odmor uvećava, kako se računa srazmerni deo i koju dokumentaciju poslodavac mora da ima.
Osnov: Zakon o radu (Sl. glasnik RS), odredbe o godišnjem odmoru.
Godišnji odmor po zakonu: zakonski minimum i šta ga uvećava
Zakon postavlja donju granicu i nabraja osnove po kojima odmor može biti duži. Same brojeve dana po osnovu određuje poslodavac svojim opštim aktom.
Najmanje 20 radnih dana
Zakonski minimum za godišnji odmor je 20 radnih dana u punoj kalendarskoj godini. Ugovorom ili opštim aktom sme se dati više, ali nikada manje.
Osnovi za uvećanje
Doprinos na radu, uslovi rada, radno iskustvo, stručna sprema i drugi kriterijumi utvrđeni opštim aktom ili ugovorom o radu.
Meri se u radnim danima
Dani nedeljnog odmora i praznici koji su neradni dani ne ulaze u broj dana godišnjeg odmora.
Zakon o godišnjem odmoru: šta propisuje zakon, a šta određuje poslodavac
Većina nesporazuma nastaje ovde. Zakon postavlja okvir i zabrane, a konkretne brojeve preko minimuma određuje opšti akt poslodavca ili ugovor o radu.
| Pitanje | Zakon | Opšti akt ili ugovor |
|---|---|---|
| Najmanji broj dana | 20 radnih dana | sme više, manje nikada |
| Koliko dana po osnovu staža ili stručne spreme | nabraja osnove | određuje broj dana po svakom osnovu |
| Kada se stiče pravo | mesec dana neprekidnog rada | ne može se produžiti |
| Prvi deo odmora | najmanje dve radne nedelje neprekidno | raspored u dogovoru sa poslom |
| Prenos u narednu godinu | najkasnije do 30. juna | ne može se pomerati |
| Zaokruživanje srazmernog dela | ne uređuje | uredite ga svojim aktom |
Poseban propis o godišnjem odmoru ne postoji — sve navedeno je deo Zakona o radu. Zato pretraga „zakon o godišnjem odmoru” vodi na odredbe tog zakona, a ne na zaseban akt.
Srazmerni deo godišnjeg odmora — za one koji nisu radili celu godinu
Zaposleni koji je zasnovao radni odnos tokom godine, ili mu je prestao pre kraja godine, ima pravo na srazmerni deo — jednu dvanaestinu za svaki mesec rada.
| Pun odmor po opštem aktu | Meseci rada | Srazmerni deo |
|---|---|---|
| 20 radnih dana | 6 meseci | 10 radnih dana |
| 24 radna dana | 5 meseci | 10 radnih dana |
| 24 radna dana | 9 meseci | 18 radnih dana |
| 25 radnih dana | 3 meseca | 6,25 → zaokružuje se po opštem aktu |
Formula je: pun odmor podeljen sa 12, pa pomnožen brojem meseci rada. Način zaokruživanja nepunih dana zakon ne propisuje — uredite ga opštim aktom da ne biste svaki put odlučivali iznova.
Srazmerni deo u tri situacije iz prakse
Formula je uvek ista — jedna dvanaestina po mesecu rada. Razlikuje se samo to koji se meseci broje, i tu se najčešće greši.
Zaposlen tokom godine
Broje se meseci od zasnivanja radnog odnosa do kraja godine. Ko je počeo u aprilu ima devet dvanaestina punog odmora, bez obzira što je pravo na korišćenje stekao tek posle mesec dana rada.
Prestanak radnog odnosa
Broje se meseci odrađeni kod tog poslodavca u toj godini. Neiskorišćeni dani srazmernog dela ne propadaju — isplaćuju se kao naknada, jer je prestanak radnog odnosa jedini slučaj kada odmor sme da se zameni novcem.
Prelazak kod drugog poslodavca
Svaki poslodavac računa svoj srazmerni deo za period u kom je zaposleni bio kod njega. Zbir kod dva poslodavca u istoj godini daje pun odmor, pa se dani ne gube prelaskom.
Mesec rada se računa kao navršen, ne kao započet, osim ako opštim aktom nije uređeno povoljnije po zaposlenog.
Kada se godišnji odmor koristi — rokovi koji se najčešće promaše
Broj dana je samo pola priče. Druga polovina su rokovi, i tu nastaje većina prekršaja — obično bez zle namere, jer se veruje da odmor može da stoji neiskorišćen koliko god treba.
Pravo se stiče posle mesec dana
Zaposleni stiče pravo na korišćenje godišnjeg odmora posle mesec dana neprekidnog rada od zasnivanja radnog odnosa. Prekid kraći od 30 dana ne prekida taj rok.
Prvi deo — dve radne nedelje neprekidno
Ako se odmor koristi u delovima, prvi deo mora biti najmanje dve radne nedelje neprekidno, i to u toku kalendarske godine za koju odmor pripada.
Ostatak — najkasnije do 30. juna
Preostali deo se prenosi u narednu godinu, ali se mora iskoristiti najkasnije do 30. juna te godine. Posle tog datuma pravo se ne gasi tiho — poslodavac je taj koji je prekršio rok.
Rešenje o korišćenju odmora dostavlja se zaposlenom najkasnije 15 dana pre početka korišćenja. Rok se lako previdi kad se odmori dogovaraju usmeno pa se rešenje piše naknadno, ili se ne piše uopšte.
Rokovi za godišnji odmor kroz godinu
Isti rokovi iz prethodne sekcije, poređani po kalendaru. Ovako se najlakše vidi kada nešto kasni.
| Kada | Šta mora da se desi |
|---|---|
| Posle mesec dana rada | zaposleni stiče pravo da koristi odmor |
| Najkasnije 15 dana pre početka odmora | rešenje o korišćenju dostavljeno zaposlenom |
| Tokom godine na koju se odmor odnosi | iskorišćen prvi deo — dve radne nedelje neprekidno |
| Do 31. decembra | utvrđeno koliko dana ostaje za prenos |
| Do 30. juna naredne godine | iskorišćen preneti deo |
| Pri prestanku radnog odnosa | isplaćena naknada za neiskorišćene dane |
Rok od 30. juna je obaveza poslodavca, ne zaposlenog. Ako dani ostanu neiskorišćeni, pravo zaposlenog se ne gasi samo zato što je datum prošao.
Šta se ne sme
Dve zabrane koje se u praksi najčešće krše, obično uz saglasnost zaposlenog:
Odricanje od godišnjeg odmora
Zaposleni ne može da se odrekne prava na godišnji odmor. Ni pisana izjava zaposlenog to ne menja — pravo se ne može ugasiti voljom strana.
Isplata novca umesto odmora
Pravo na odmor ne može se zameniti novčanom naknadom. Jedini izuzetak je prestanak radnog odnosa, kada se neiskorišćeni deo nadoknađuje.
Koliko se plaća za vreme odmora i šta sa neiskorišćenim danima
Odmor nije neplaćeno odsustvo. Za te dane ide naknada zarade, a neiskorišćeni dani na kraju radnog odnosa ne propadaju.
Naknada zarade za dane odmora
Za vreme godišnjeg odmora zaposlenom pripada naknada zarade u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci. Nije reč o osnovnoj zaradi nego o proseku, pa se razlikuje od zaposlenog do zaposlenog.
Neiskorišćeni dani pri prestanku radnog odnosa
Ovo je jedini slučaj kada se odmor pretvara u novac. Za dane koje zaposleni nije stigao da iskoristi isplaćuje se naknada, i ona se obračunava na isti način kao naknada zarade za odmor.
Ali samo tada
Dok radni odnos traje, zamena odmora novcem nije dozvoljena ni na zahtev zaposlenog. Dogovor „radi umesto odmora pa ti platimo” je prekršaj bez obzira što obe strane pristaju.
Dokumentacija koju morate imati
Odmor nije samo dogovor — iza njega stoji papir koji inspekcija može da traži na uvid.
- Rešenje o korišćenju godišnjeg odmora, dostavljeno zaposlenom
- Period korišćenja i broj dana naveden u rešenju
- Evidencija iskorišćenih i preostalih dana po zaposlenom
- Osnov po kojem je odmor duži od 20 dana, ako jeste
Kad se odmori vode u tabeli, najčešća greška nije pogrešan broj dana nego to što rešenje uopšte nije doneto ili nije dostavljeno zaposlenom.
Česta pitanja
Koje evidencije ste dužni da vodite i kolike su kazne, piše u vodiču o evidenciji radnog vremena i Zakonu o radu. Kako sistem vodi odsustva i odobravanje zahteva, pogledajte na strani odsustva i bolovanja. Srazmerni deo se računa iz odrađenih sati, pa ih treba imati zabeležene — to radi program za evidenciju radnog vremena.